Tradicionalno, od maturanata se oprostio i njihov razrednik, Petar Babić.

Njegovu poruku maturantima možete pročitati u cijelosti u nastavku.

Poštovani,

Ovo je moja deseta godina zaredom kao razrednik, i ako netko sluša - hitno trebam pauzu!

Današnji 4.a bio je, kao 1.a, najmanji razred kojeg sam ikad vidio - troje učenika.

Međutim, s dolaskom četiri nove učenice razred je poprimio potpuno novu dinamiku, u kojoj smatram ključnim brojčani odnos 50/50. Novi učenici uvijek sa sobom donesu svježinu i novu motivaciju, ali u ovakvom brojčanom odnosu (u kojem ne mogu biti "nadjačani") i povuku ostatak razreda za sobom u uzlaznoj putanji. Sklon sam misliti da je ovo blizu idealnog mehanizma za razvoj razreda kao cjeline!

Dragi moji maturanti, rado bih Vam rekao da Vas čeka lijepa i bezbrižna budućnost, ali trenutno to ne izgleda tako. Živimo u čudnim i nesigurnim vremenima, u kojima se lijepe, plemenite i bezazlene ideje radikaliziraju; upravo zato je važno da ste postali samosvjesni, sposobni i lucidni mladi ljudi, i da Vas tek kao takve puštamo iz škole.

U današnja vremena kad se cijeni samo uspjeh preko noći, bez puta i predanog i teškog rada, najveći kompliment koji Vam mogu dati je da ste nešto napravili svojim rukama i umom.

Radili ste puno, radili ste marljivo i dokazali ste nama, svojoj okolini, ali najviše samima sebi da ste sposobni, da možete, da se možete ne samo potruditi već i transformirati, i uz puno truda i odricanja postići ono što ste zacrtali. A da je postignuto uz manje truda, ne bi bilo ni toliko slatko, niti toliko vrijedno.

Pa ipak, akademski uspjeh samo je jedan dio uspjeha, a ocjene su u konačnici samo brojke - strašno važne, ali samo brojke. Ono čemu smo Vas htjeli podučiti, a nadam se da smo uspjeli jest nesebičnost, ljubaznost, spremnost da pomognete, skromnost kod vlastitih uspjeha i iskreno veselje tuđim.

'Iznad svega toga stoji znatiželja', a na toj bilješci moram zahvaliti kolegi Romanu. Samo Vas želja za znanjem može voditi dalje: svaki dan postanite pola posto bolji, svake godine naučite neku novu vještinu, i ponosite se svojim uspjesima. Zapamtite da ne postoji konačno odredište na koje trebate stići! Postoji jedan odličan citat iz knjige čiji naslov Vam neću odati (možda Vas život nanese na nju jednog dana): "Tko traži cilj, ostat će prazan kad ga dosegne; tko nađe put, cilj će uvijek nositi u sebi!".

Nikad nisam ovo rekao maturantima, ali - uz sve ovo, i sve životne mudrosti koje Vam pokušavamo sabiti u ovih 48 sati - nikad nemojte izgubiti vjeru u romantiku! Uz sav posao koji Vas čeka, uvijek ostavite u mozgu i u srcu mjesta za spontanost! Dečki, ruže koje poklanjate neka uvijek budu ukradene i otkinute rukom; cure, filmske romanse postoje u filmovima, dok su stvarne puno zabavnije i ljepše! Živite po klišeju kao da Vam je svaki dan posljednji, ali ne "live fast die young", već ostanite "young till you die"! Iskoristite svaki dan do kraja, i ne zaboravite da ništa u Vašoj okolini neće štimati ako ne odvojite vrijeme za sebe, za mir, izolaciju i punjenje baterija.

Nije mi bila čast i zadovoljstvo biti Vaš razrednik, jer to su floskule za novinarske konferencije i partijske sastanke. Bilo mi je zabavno, nikad dosadno; bilo mi je dinamično ali nikad previše intenzivno; bilo mi je zanimljivo; bili ste mi i lijepi i pametni i poslušni i neposlušni taman koliko treba; bili ste takvi da ste mi omogućili da i ja od Vas svašta naučim. Ukratko - bili ste mi zakon!

I zato se ne mislim previše opraštati od Vas!

GPS za smjer i moralni kompas dobili ste od škole. Vjetar u leđa imate od svojih obitelji i roditelja. Brod ste izgradili vlastitim rukama. Sada samo trebate otvorenih očiju zaploviti u nepoznato! Trebate se usuditi, jer jedino što stoji između Vas i ostatka Vaših života je hrabrost - a to trebate riješiti sami sa sobom u ogledalu.

I stoga, od ponedjeljka (jer vikend je za party!) hrabro grlom u jagode!

Ne znate što Vas čeka, a ne znamo ni mi. Ali jedno zasigurno znate - a to je da smo za Vas uvijek tu!

Petar Babić, prof.